недеља, септембар 10, 2006

Biciklo

Decak je vozio biciklo – on je znao da leti
Ona ga je gledala – njeno biciklo je bilo mnogo manje i ona nije znala da leti.

On je znao kuda ide i šta radi
Ona je bila izgubljena – još od momenta kada je njega ugledala

Svet se za trenutak zaustavio
Ribe su radoznalo izvirile iz ponda i
On ju je uzeo za ruke – naučiće je da leti!

Samo u jednom trenutku letenje je moguće – rekao joj je
Kada zaboraviš sebe.
Kada zaboraviš šta si jutros jela
I koga si jutros priželjkivala.
Kada zaboraviš šta bih najviše na svetu volela
I ko te je najviše na svetu voleo
I koga najviše na svetu voliš –
Tada ćeš naučiti da letiš.

Kada ostaviš sutra i juče iza sebe
I zaboraviš na svaku priču
koja počinje sa iza 7 gora i mora živeo jednom jedan...
Kada vreme i prostor postanu jedno –
Tada ćeš naučiti da letiš

Kada mama više nije mama
I tata više nije tata
I kada iza sebe ostavis crvenu haljinicu na bretele
I kada nestane razlike izmedju jednog i mnogog –
Tada ćeš naučiti da letiš

Uzeo ju je za ruku i zajedno su poleteli
U očima je za trenutak zablistala suza
Suza izgubljene devojčice i dečaka koji ju je pronašao

Нема коментара: