
Iza tih lica
Koja nemaju izraza
I čiji jezici uporno govore
O kraju sveta
Koji će doći
Da nas spase od nas samih
I naših snova i naših promašaja
Šta se to krija
Iza tih lica
Čije se noge ne vide
A stopala cupkaju
Kao luda
Očekujući sa nestrpljenjem
Da danas
Što pre prodje
Jer sutra – baš sutra
Će biti mnogo bolje!
Нема коментара:
Постави коментар