
Krećemo sa obe staze i njima koračamo paralelno
Živeći dva, tri, ili sto života u jednom dahu
Možda nikada i ne napravimo izbor
Već sanjamo mnoge snove istovremeno
I sakupjamo znanje u tamo nekakvoj
Ogromnoj,
Kolektivnoj posudi
Iz koje svi mi
Pijemo kada nam je potrebna
Mudrost
Možda nam se životi nastavljaju
Dok ne završimo
Sve ne završene realnosti
Zaključamo
Sva ne zaključana vrata
Očistimo sve ćoškove
Iz starog maminog ormana
I prihvatimo da nema više za šta da se držimo
Da je naše vreme letenja već došlo
I da mu se samo trebamo pustiti…
Нема коментара:
Постави коментар