уторак, децембар 18, 2007

za malenog iz sirotišta u Etiopiji

Gde si sada mili moj
i kuda te vode putevi
nemira i jada - sada, kada
si ostavljen sam u jazbini
punoj staklenih i metalnih
otpadaka, bez ruke koja ti
je noću milovala trbuh, bez
glasa čiji te je šapat budio
sa ranom zorom

Kojom te stazom putevi vode
maleni
koji te andjeo čuva
koje je boje krov tvoje kuće
čiji olupi još uvek seju
nadu - da ipak nisi sam na
ovome svetu
da će te ona, koju mamom nazivaš
naći u svome srcu
i pružiti ruke ka tvome
ostvarenju

2 коментара:

Анониман је рекао...

Zalosne se necije sudbine kao sto je ova pesna posvecena tom malisanu.Zalosni su svi koji se pitaju sta sam Bogu skrivio i da mi ovakvu sudbinu -Meni,koji ni mravi nisam zgazio.-
Odavno sam taj tezak bol u trbuhu prebolila,ali ova pesna mi vraca na taj bol koji sada osjecam i tera me da vristim sto nisam mocna da pomognem svima na ovoj planeti.

Nuit Natasa Pantovic је рекао...

iako okean izgleda ogroman, svaka kapljica ipak pomaze...