čudo je kako bliski postajemo
nova bića na raskrsnici svetova
bez putokaza, bez uputstva za rukovanje
bez namera - mi ipak jedni druge ukalupljujemo
i kroz to magično raz-gradj-ivanje
mi se širimo i suŽavamo
i nestajemo
u sopstvenim
a nastajemo
u nekim sasvim tudjim
očima
time odredjujući sudbinu sledećih generacija
i majke nam vasione...
петак, март 07, 2008
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар