Ne mogu a da te ne volim mili
tvoje sede vlasi i šapate tišine
koje unosiš u moje dvori - duboko pred ponoc
tvoje dečačke vriske
kada se jutrom probudiš topao - od zanesenog sna
tvoje ruke koje poklanjaju dodire
cvetu koji svoju nevinost poklanja prvom danu proleca
tvoje osmehe
tvoje mirise
tvoje zvuke
ne mogu da te ne volim
mili neznanče
zatvorena u kovčegu snova
koji ne zna za drugi ključ do ključa sudbinskih zavrzlama
na dnu mora ljudskih maštarija
недеља, децембар 16, 2007
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар