понедељак, март 26, 2007

za Rubena - koji se ovoga puta zvao drugacije

Sta da vam kazem mili moj pope
sreli smo se u zemlji gde se more sa snegom susrece
i od svega je samo bliskost sa vasim otvorenim srcem ostala...

Sta da vam kazem mili moj pope
aleluju smo od jevreja uzeli rekli ste a osetili ste da me to tako jako interesuje
da bih htela u gresci da vas uhvatim ili da se za vasu pamet zakacim

Sta da vam kazem mili moj pope
nama je svima bilo pomalo neprijatno i dok smo se sa nogu na nogu premestali
ja sam vas volela onako nekako cudno i potajno bez vase brade i bez vasega ruha

Sta da vam kazem mili moj pope
kikotala sam se u vasem prisustvu, onako pravo, zaljubljeno i trazila sam razloga
da vas dotaknem, samo za trenutak, duboko u srce.
I gledajuci vas, mili moj, videla sam Rubena, moga izmisljenog a tako zivog
Portugalskog jezuita kako kaze - samo je jedna istina i samo je jedna crkva.
I imala sam zelju prosvetliti vas istinom svih religija ovoga sveta, istinom ljubavi
i prastanja svim telesnim pozudama
ali nisam mogla nista pametno izustiti jer mi se vase srce i suvise dopalo.

Sta da vam kazem mili moj pope
mozda nam ipak u ovome zivotu nikako drugacije nije bilo sudjeno
do ljubavi preko romana kojeg sam ja izmislila i kojega vi nikada necete procitati

Sta da vam kazem mili moj pope
vi cete ostati sa svojom tako strasnom usamljenosti koja vapi za vriskom dece u dvoristu
i mirisom vecere za stolom i hladnocom tih tako dalekih severnih predela

A meni ce ostati taj miris vase ruke sa rastojanja od sigurnih 20 cm
i onaj dodir ociju koji je jaci od bilo kakvoga milovanja i mozda i jedna majusna mogucnost
da cete jednoga dana ipak doci moje krajeve i za tren osetiti taj vecni zagrljaj svoje i moje duse

Нема коментара: