петак, новембар 30, 2007

i bilo je to u Marseju, ili mozda Lajpcigu

Visoki plafoni restorana Don Camillo & Peppone
kroz prozor se vide kobaltne ulice
umesto zida - prozori
stari par se seta drzeci se za ruke
konobari su italijani - sveca na stolu
U uglu na samome cosku
crvenokosa devojka sa pravougaonim naocarima
kratko osisane kose i upitnickog pogleda
Sedim sama i pijem crveni bez-alkoholni aperitiv
- slaze se sa njenom kosom
Taksi vozac u Marseju je mojih godina
ovaj u Lajpcigu je mnogo, mnogo stariji
a opet obojica imaju
nasmejane oci
i jako im je bitan moj osmeh
Kada te pronadjem, necu te ostavljati tek tako
Kada te pronadjem postaces moja svetinja
Moja crkva, moj Zahir
Kraj mojih piligramskih putesestvija
Kada te pronadjem, stopicu se
sa tvojim bicem u nameri da nestanem
i ponovo nastanem kao 2 i 222
Osecam tvoj puls u svojim venama
cujem tvoje disanje
i koraci me bude iz noci u noci
Kada te pronadjem - obecavam
ostavicu sve svetovno iposveticu se
zracecoj ljubavi - samo - zracecoj ljubavi
I ni jednog taksistu nisam razumela
a nisu ni oni mene - a opet je iz njihovih ociju
zracila svetlost
Francuz sa cetvoro-godisnjom devojcicom
u pozadini svojih kola
kojoj je kosa bila rascupana
i koja je imala
roze cizmice
i Nemac koji ostaje sa osmehom
i sa recenicom 'Alles clare'
cak i kada mu bubuljicavi
18-to-godisnjak soli pamet

уторак, новембар 27, 2007

Tuga

I tuga je postala moj prijatelj noćas
Noćas – kada sam ti rekla zbogom


Zatvarajući kapke odsjaju jedne zvezde
Noćas sam otvorila kovčeg
Nekakvih davnih isčekivanja
I dubinskog znanja da smo se već negde nekada sreli
I da smo pripadali istoj grupi duša
I da je naš spoj išao duboko u zemlju i daleko u nedogled


Ostavljajući to znanje
Rasparčano na pločniku nečije tudje sreće
Noćas sam ti rekla zbogom